﴿وَبَرَزُواْ لِلَّهِ جَمِيعٗا فَقَالَ ٱلضُّعَفَٰٓؤُاْ لِلَّذِينَ ٱسۡتَكۡبَرُوٓاْ إِنَّا كُنَّا لَكُمۡ تَبَعٗا فَهَلۡ أَنتُم مُّغۡنُونَ عَنَّا مِنۡ عَذَابِ ٱللَّهِ مِن شَيۡءٖۚ قَالُواْ لَوۡ هَدَىٰنَا ٱللَّهُ لَهَدَيۡنَٰكُمۡۖ سَوَآءٌ عَلَيۡنَآ أَجَزِعۡنَآ أَمۡ صَبَرۡنَا مَا لَنَا مِن مَّحِيصٖ ﴾
[إبراهِيم: 21]
Ke kaloku baza kuvela bonke phambi koAllâh (ngoMhla wokuGqibela); baze abo babengenamandla bathi kwabo babekhukhumele (abangabalawuli): “Inene thina sasilandela nina; ingaba ningasinceda nokuba kungantoni na ngo- kuchasene nesohlwayo sika-Allâh?” Baza kuthi bona: “Ukuba uAllâh Wayesikhokele thina, ngesasinikhokele nani. Akuyi kubakho mahluko kuthi (ngoku) nokuba singabhabhazela (ngumsindo) okanye sinyamezele (isohlwayo) ngomonde; akukho ndawo esinokuzifihla kuyo.”
ترجمة: وبرزوا لله جميعا فقال الضعفاء للذين استكبروا إنا كنا لكم تبعا فهل, باللغة الكسوزا
﴿وبرزوا لله جميعا فقال الضعفاء للذين استكبروا إنا كنا لكم تبعا فهل﴾ [إبراهِيم: 21]